U ovom prikazu koristimo jedan tipičan domaćinski scenario: porodica želi sto koji izgleda skladno, ali i set koji podnosi svakodnevno pranje, serviranje i spontana okupljanja. Naš cilj je bio da različite vrste tableware kolekcija rade zajedno bez osjećaja “miješanog” izgleda. Pristup smo postavili kao pregled šta odabrati, zašto to ima smisla i kako sve organizovati u praksi.
Prvo smo definisali šta čini osnovu: tanjiri, zdjele, šoljice, čaše i pribor u količini koja pokriva svakodnevne obroke. Osnovu smo tretirali kao “jezgro” koje se koristi najčešće i koje mora biti najizdržljivije. Tek nakon toga smo planirali specijalizirane kolekcije poput čaša za vino ili vintage detalja.
Zatim smo odlučili kako da se šoljice uključe bez dupliranja: jedna linija za čaj i jedna za kafu, ali u istom stilskom jeziku. Kolekcije šalica za čaj smo birali sa udobnim drškama i zapreminom koja odgovara dužem ispijanju. Da bismo održali urednost na stolu, dodali smo kolekcije šoljica i tacni koje se mogu koristiti i kao mali tanjiri za kolače.
Za staklo smo napravili jasnu podjelu po namjeni: kolekcije čaša za vodu su bile prioritet, jer se koriste svaki dan. Izabrali smo oblik koji je stabilan i lako se slaže u ormarić, uz staklo koje se jednostavno održava. Time smo smanjili rizik da se “svečane” čaše troše na svakodnevnoj bazi.
Kolekcije čaša za vino smo dodali kao odvojeni sloj, ali smo pazili da visina i transparencija ne dominiraju nad tanjirima. U praksi je dovoljno imati po nekoliko komada za crno i bijelo vino, bez stvaranja prevelikih zaliha. Time dom dobija opciju za goste, a da kuhinja ne postane skladište.
Minimalističke kolekcije posuđa koristili smo kao vezivno tkivo između materijala, posebno kad se kombinuju kamenina i staklo. Neutralna paleta (bijela, pijesak, siva) pomaže da se različite teksture doimaju namjerno, ne slučajno. Ovaj sloj je koristan i kad se dio posuđa zamijeni kasnije, jer se lakše uklapa u postojeće.
Za karakter prostora ubacili smo vintage inspirisane kolekcije kroz nekoliko akcentnih komada, umjesto kompletnih servisa. Primjer su mali desertni tanjiri ili jedna posebna zdjela za serviranje, koji se izvade kada se želi “topliji” ugođaj. Tako se postiže šarm bez stalne obaveze da sve bude iz iste epohe ili ornamentike.
Rustične kolekcije posuđa smo koristili ciljano za serviranje, gdje nepravilne ivice i zemljane glazure izgledaju prirodno. To je posebno dobro za salate, hljeb ili zajedničke plate, jer rustika vizuelno podržava neformalno dijeljenje hrane. Važno je da rustični komadi prate osnovnu paletu, kako bi sto ostao ujednačen.
About the Author
